Svaka riječ je preteška kada obavještavate o smrti, a pogotovo kada se radi o vašem ocu. Antun je prvenstveno bio zaljubljenik u sport. Na
radničkim igrama 1959. godine osvojio je II. mjesto u badmintonu, a eto nekim slučajem Andrea i ja smo bili u istom sportu. Bio je sportaš, trčao je crosseve, igrao je šah, bavio se atletikom (skakao je u dalj, trčao je na brze i duge pruge), bio je kuglaš, nogometni sudac i na kraju bio je svjedok svih velikih badmintonskih događanja...
Iza Mimare...
Na službenim stranicama HBS-a Ratko Cvetnić napisao je tekst na kojem mu od srca zahvaljujemo. Vaš urednik to jučer nije bio u stanju. Hvala svim badmintonašima, zaljubljenicima sporta, rodbini, znancima, roditeljima djece koja treniraju badminton te prijateljima, svima koji ste u zadnja dva dana izrazili sućut.
(R. Cvetnić)
Moramo zahvaliti tati na slikama koje su bile skrivene u njegovom kutku sjećanja, a nama čini nezaobilazan dio povijesti. Slika je iz 1959. godine kada se badminton u Hrvatskoj igrao samo na radničkim igrama.
Zadnja slika koju imamo je sa turnira roditelja i djece. Ovo je sve što mu trenutno možemo dati, pamtiti ćemo ga samo po dobrome...