Nekako bih naveo riječi službenog fotografa Badminton Europe na 1. Europskim Igrama, jer slično iskustvo imamo i mi.
: "The beautiful city of Baku is my home for the past week as I am covering the Inaugural European Games. An amazing city with probably the friendliest people I have ever met. A real once in a lifetime experience."
Hvala Jimmyu Andersenu i hvala Marku Phelanu što su nam dopustili da stavimo pet fotografija Badminton Europe na našu webicu.
Zvonimir Đurkinjak nakon pobjede u 1/8 finala protiv drugog nositelja Izraelca Mishe Zilbermana (Photo: Mark Phelan)
Talijane smo uvjerljivo dobili za ulazak u 1/4 finale (Photo: Mark Phelan)
Lianne Tan i Line Kjaersfeldt imale su razloga za osmijeh,
brončane Petya Nedelcheva i Clara Azurmendi (Photo: Mark Phelan)
Pedro Abian odlično je odradio cijele Igre i potpuno je zaslužio zlato.
Emil Holst, Pedro Abian, Dieter Domke, Kastutis Navickas (Photo: Mark Phelan)
REZULTATI
MUŠKI POJEDINAČNO
ŽENE POJEDINAČNO
MUŠKI PAROVI
ŽENSKI PAROVI
MJEŠOVITI PAROVI
Naša ekipa na finalima Europskih Igara
Hrvatska ekipa:
Silvio Jurčić, Katarina Galenić, Zvonimir Đurkinjak, Dorotea Sutara, Zvonimir Hoelbling i Staša Poznanović
Svi skupa u gradu
Slika prije samog zatvaranja Igara
Đuro i Pedro
Line Kjaersfeldt i Lianne Tan, te badmintonski maratonac Pedro Abian obilježili su Europske Igre,
a za mene, kad se sjetim vrućine koja nas je pržila u Azerbajdžanu, naši pedalinci pravi su heroji.
Svaka Čast!
Europske Igre igraju se i van sportskih borilišta, entuzijazam i ljubav čini sport velikim;
Dečki su (barem dio njih) bili u Pekingu, u Londonu, u Sočiju i evo sada u Bakuu.
Završit ćemo izvještajem naših Pedalinaca:
12. 06. 2015 – Baku – Završni izvještaj Jespera Hedegaarda
Dakle, uspjeli smo.
Čitav put, sve do Bakua.
U stvari, neobično je kako smo tokom čitava putovanja imali malo problema.
Naravno, bilo je poteškoća sa pedalama, okvirima i ponekom ispuhanom gumom ali to je puno manje nego što smo očekivali. Bez svađa, bez krvi, bez suza. Poneka opekotina od sunca i par situacija kada je bilo alergijskih reakcija.
Sve u svemu, putovanje se može smatrati potpunim uspjehom!
Toliko dojmova o ljudima, predjelima klimi, hrani ….
To nije nešto o čemu bih mogao baš sada jednostavno sjesti i napraviti puno izvješće. To je iskustvo (vrlo svježe) koje će potrajati do kraja naših (nadamo se dugih) života i čija vrijednost će se razotkriti malo po malo kako vrijeme bude prolazilo.
Posljednju dionica do Bakua provezli smo kroz pustinju, koja okružuje grad i daje mu veoma suhu i vjetrovitu klimu.
Jorge – naš biciklistički kolega iz Portugala, neočekivano se (neočekivano za njega, ali ne i za nas jer smo unaprijed bili obaviješteni) susreo sa svojom suprugom i obitelji što je tom trenutku dalo još jedan emocionalni naboj više. Posljednji metre putovanja do trga sa velikom zastavom (ovdje se vijori najveća zastava na svijetu) provezli smo zajedno sa velikom grupom mladih biciklista Azerbajdžanaca koji su nas pratili prvo do trga, gdje smo sreli vojsku novinara i kamermana, a kasnije čitavim putem do hotela smještenog uz velodrom -arenu za biciklistička natjecanja.
Naši domaćini se jako trude da nas stalno impresioniraju i u tome svakako uspijevaju. Azerbajdžan je vrlo posebna kultura koja je mješavina turske, perzijske i ruske kulture. Sastojke ove mješavine prepoznajete od hrane do muzike. Mnogi ljudi nisu svjesni što ova zemlja predstavlja. Priznajemo da i mi sigurno nismo imali puno za reći sve dok nismo stigli ovdje. Možete samo zamisliti koliko puno priča i dojmova imamo za prenijeti kada se vratimo kućama.
Domaćinstvo Europskih igara je svakako veoma važan trenutak za povijest Azerbajdžana. Stalno nas pitaju, što mislimo o ovome ili kako vidimo njihovu zemlju i slično… Nisu navikli da imaju istovremeno ovoliko mnogo posjetilaca iz toliko različitih zemalja, tako da je to svakako za njih situacija od koje staje pamet a mi činimo sve od sebe da im u tome pomognemo
Rečeno nam je da je Baku jedan skup grad. Nije baš jeftino ići u kupovinu ili sjediti u kafićima u starom dijelu grada (kamo turisti odlaze) ali nije ni posebno skupo. Pivo je 3 manata (nešto kao 3 dolara = 18 kuna/kruna). Svakako je prihvatljivo posjetiti kafiće malo izvan starog djela grada. Pivo košta 1 manat što je i cijena kebaba, koka kole i slično… , hajde, pa to je vrlo jeftino. Isto vrijedi i za vožnju taksijem koja košta manje od 6 manata za 20 minuta (9-10km) noćne vožnje.
Mali broj Azerbajdžanaca govori pristojan engleski ali su više nego spremni za sporazumijevanje na druge načine. Uvijek je lako za sve pronaći rješenje.
Treba sada glasno reći. Ceremonija otvaranja Igara je bila veoma, veoma lijepa i svakako je predstavila bogatu kulturu ove male države, zemlje vatre.