Početna » zanimljivosti » dječji kutak

dječji kutak


Krenuti ćemo od jedne kratke priče koja bi trebala biti nešto što ćemo nazvati dječji kutak ili dječji pogled na svijet oko sebe. Djeca nemaju granica i nadamo se da će nas odvesti u kutke u kojima mi odrasli vidimo samo u snovima:
  1. Mali Ivan Jakšić nije imao svoj dan na zadnjem treningu. Ništa nije štimalo, nije znao držati reket, jednostavno kao da nikad nije trenirao. To je bio utorak, ali u četvrtak to je bio Ivan koji je prštao i energijom i badmintonskim znanjem koje je naučio u zadnjih godinu dana. Završio je trening i morao sam ga pitati od kuda ta cijela promjena. Na što je Ivan kao iz topa ispalio: "Treneru danas sam pojeo piletinu." Divno :-)))
  2. Ima jedna mala priča sa turnira u Friedrichshafenu, godina je 2000. ili 2001. kada smo se trebali odlučiti da li spavati u šatorima ili u dvorani. U šatorima je bilo hladno i puno komaraca, a u dvorani nije bilo mjesta pa bi se gužvali. I tako nismo se mogli odlučiti, pola je bilo za šatore i pola za dvoranu te prije nego što sam ja kao trener odlučio, nekako iznenada istupila je Ana Čižmek koja je tada imala 9 godina i koja je bila daleko najmlađa (to je bilo u vrijeme Ciganovića, Čiče, Esih, Miheteca, Kazesovića, Jurićki i kompanije) & bez puno priče rekla da je za šatore. Tu smo svi zašutili i bez pogovora prihvatili njenu odluku. Ali kako je bilo hladno te noći, sljedeći smo dan ipak bili u dvorani. Zgodna priča koje se vjerovatno sjećaju Janko Prošić i Vinko Vešligaj koji su imali noćno kupanje u jezeru & koji su imali sreće da sam to saznao puno godina kasnije!
  3. Ima jedna zgodna priča sa treninga. Kako se sve vrti oko Sanadera u zadnje vrijeme, a kako mi imamo igru kad pogriješiš dobiješ slovo i obično si na kraju magarac, u ovom slučaju ako si najlošiji postaješ Sanader, zanimljivo je to što to dolazi od cure koja ide u srednju školu. Kad brojite nastaju interesantne kratke riječi koje vas stalno vode u osmijeh: ss, sa, SA-S, SAN, San-sa, san-san, sana-san ... sssssssssanader (djeca su nova snaga)
  4. U 1/2 finalu Donut Cupa 2012 do 11 godina, našim curama Ledi Dominić (2003) i Doroteji Brkić (2001) falio je poen do finala. Odigrale su nevjerovatno dobar poen, a zanimljivo je da tada slabija mađarska igračica u tom poenu izdržala sav pritisak naših te odigrala najbolje. Leda je vidjela prazan prostor, fintirala, malo ubrzala i nažalost fulala. Ali ono što je zanimljivo da Leda koja je sa 9 godina uopće nije shvaćala ozbiljnost meča. Odigrala je hrabro, sa nevjerovatno malo grešaka kako je stalno smashirala, udarala, killirala, igrala toliko dobrih kratkih da smo svi ostali PAF. Fora je što na pauzama kada treneri preuzimaju glavnu riječ, Leda nije bila ozbiljna kao na terenu na kojem bi tek po neki put u meču, ja bih rekao, gledala leptiriće. Vi joj govorite, a ona pjevuši, radi face, koluta očima... Šta joj treba reći kad je igrala najbolje što je mogla za svoju dob... ljudi pa ona ima 9 godina.
  5. Što reći za Ivana Gotesmana (2003) kojemu je najveća fora pasti na pod, baciti se, kotrljati po podu, raditi parade... nabavio si je štitnike da se može bacati. Trening spašavanja u poenu najomiljeniji mu je trening. Tako moramo ustvrditi da naša najbolja generacija u klubu ujedno je i najmlađa - Doroteja i Marta Vitek vrlo su ozbiljne; Josip Meglić (2001), Ivan i Leda samo su na terenu takvi. Ajoj, a Vito Buchberger (2002) iz Gorice, to je to. Ima ih još, svaki je priča za sebe, a na nama je da se zajedno veslimo i ozbiljno treniramo.
  6. Grga povremeno zamjenjuje svog brata. Da bi djeca pravilno držala reket, treneri znaju sa selotejpom zaljepiti reket zajedno sa prsima i rukom. Grga mi uvijek voli pokazati kako on to radi, i da mu tako ide super. Ipak morao sam mu na neki način pokazati kako se to radi pravilno. I tako Grgi je to bilo fora nekoliko minuta, onda ga je počelo smetati, mogu ja to odselotejpati, treneruuuu :-))) Treneru, kako ću udariti lopticu tako ukoso. Grga okreni zglob i to je to. Krenulo ga je, ali ipak nije mu se svidjelo.

Izdvojeno

Multimedija

Erste Bank Medo Štedo