Početna » badminton caffe » 22.06.2019. - Interview za webicu BK Karizme iz Slovenije

22.06.2019. - Interview za webicu BK Karizme iz Slovenije

 

VPRAŠANJA ZA INTERVJU


Silvio Jurčić,
trener BK Zagreb Maksimir in hrvaški selektor za mlajše kategorije v badmintonu


1. Počeci badmintona u Hrvatskoj su u godini 1989, kad se formirao Badminton klub Zagreb
Maksimir. Ako je tačno, su prve aktivnosti badmintona vezane za dvorano gimnazije na
Jordanovcu?!



Da da u MIOCU ili u sadašnjoj XV. gimnaziji na Jordanovcu pokrenut je badminton u Hrvatskoj, mada prvo na rekreativnoj bazi i na vanjskim terenima dvorane MIOC koja je sagrađena za Univerzijadu 1987. godine. Prvi pokretač badmintona je zapravo G. Berislav Šarić koji sadašnji vlasnik badmintonskog centra “Max” u 20. paviljonu Zagrebačkog velesajma koji ima 20 terena i koji drži badminton najvećim rekreativnim sportom u Zagrebu. Da nastavim, u jesen kada je došlo vrijeme kiša uz pomoć profesora Jurenića badminton seli u dvoranu MIOCA, prvo u malu dvoranu sa dva terena i naknadno u veliku dvoranu na 1/3 dvorane sa 4 terena, 8 terena na 2/3 dvorane imali smo nešto kasnije. Prekrasna dvorana u prekrasnom kvartu, preko puta škole Vladimir Nazor koja je bila izvor prve hrvatske generacije badmintonaša. Klub se zvao “Zagreb”, Zagreb Tuing, pa Zagreb BSN, 1997. postaje BK Zagreb Maksimir i sve do danas nosi ime najljepšeg parka u ovom dijelu Europe. 30. godina stvarno je dugi niz godina.


2. Vaš sport prije toga je bio fudbal. I vaša sestra Andrea, koja je bila hrvatska reprezentativka u
odbojci, se je dobro snašla u badmintonu. Kako i kad je došlo do toga, da ste se sreli i počeli
sa badmintonom?



Ja sam se još tamo dok sam bio u JNA 1991 smijao njenom izboru sporta naravno ne znajući ništa o njemu. U to vrijeme ona je igrala profesionalno odbojku i bila je juniorska reprezentativka Jugoslavije, kasnije seniorska reprezentativka Hrvatske na mjestu dizačice i za vrijeme svjetski poznate Irine Kirilove kojoj je bila zamjena. I eto na slučajnoj kavi u aprilu (travanj) 1991. Andrea se našla sa Danijelom Lackom i Marjanom Vugrinecom, gdje ju je Marjan pozvao da se okuša u badmintonu. Ta storija je trajala skoro 10 godina, Andrea je bila deveterostruka prvakinja Hrvatske. Mislim da je u Hrvatskoj izgubila dva meča, jedan u singlu i jedan u mješovitim parovima. Ja sam izašao iz vojske u rujnu mjesecu (septembar) i umjesto u drugu vojsku otišao sam na studij i u listopadu na badminton. Morao sam probati (prvi trening bio je u Domu odbojke sa Andreom i Trpirimirom Baraćem) i na prvoj probi nakon što sam pobrao sportske batine, a mislio sam da sam golmanski brz i zapravo bio u drugoj brzini, taj disbalans me samo navukao na učenje. Jadan i prebijen želio sam svima vratiti istom mjerom. Trebalo mi je godinu ili dvije da svima uzmem mjeru. Nije bilo teško naučiti uz gomilu entuzijasta, profesora i studenata, UNPROF-oraca iz Pakistana, Jamajke, Kanade… naravno i zaljubiti se u badminton. Privlačila me brzina, brzina loptice, brzina pokreta, tehnika, nadmudrivanje i taktika, obožavao sam backhand…


Andrei je odbojka pomogla da ima najjači smash među ženama, bolji i od mog, trako da u mixu je bila prednost kad je ona bila nazad, a ja sam odličan bio na mreži. Više sam bio defanzivan kako sam bio golman u nogometu. Klub mi se zanimljivo zvao Zagreb. Znate u nogometu nije baš zahvalno biti golman, ne smijete pogriješiti, sami ste i među svojom ekipom, stalni pritisam za mladog golmana bio mi je pre ogroman. Mentor i trener mi je umro od srčanog udara i to je bio moj kraj. Ja sam zapravo tek kasnije saznao da sam bio potencijal, nisam fakat znao, meni je to bio stres, bio sam zapravo oslobođen kada sam otišao iz nogometa. U badmintonu si sam svoj krojač sreće, izgubio ili dobio to je tvoje. 


3. Od koga ste se najprije naučili osnove badmintona i šta je vas privuklo, da se nadalje bavite sa
tim sportom?



Berislav Šarić bio je capo cijele operacije zvane badminton, a kasnije 1994. dolazi Sergej Bendin iz Ukrajne i postaje moj prvi trener. Kretanje i tehniku, metodiku treninga, rad sa djecom mogu zahvaliti njemu. Poslije sam najviše naučio sa konferencija koje su bile uz svjetsko prvenstvo 1995, 1997 i 1999, te na tečajevima koje je vodio Martin Guld. Na jednoj od tih konferencija bio je Lee Jae Bok, Park Joo Bong, Gilian Clark… Do tada smo učili sa kazeta i meča Yang Yang - Morten Frost, te sa finala OI 1992 u Barceloni Wiranata - Kusuma. I dan danas sam zapamtio pokret svakog od njih. 
Privukla me brzina, ali ljudi koji su tada bili u badmintonu bili su stvarno posebni. Miroslav Sikavica sada nagrađivan režiser, Danijel Lacko alfa i omega trećeg sporta, Alan Krajziger, Karl iz Jamajke, pakistanac Jusuf Ansari, profesor Zoran, profa tjelesnog Juranić, Slobodan Vučen, gospon Jura ili Dado, za sve nas deda - Guerrino Mihić, pa Marko Goljak - prvi prvak Hrvatske, Zrinko i Vedran Ručević, odbojkaš Trpimir Barač, Deba, Srđan Podvorac, Dragutin Užbinec… ne mogu Vam opisati koliko sam bio sretan među tim ljudima.


4. 1992 se ustanavlja Hrvatski savez i organizovano je bilo prvo prvenstvo Hrvatske u
badmintonu? Kakve rezultate ste ostvarili kao takmičar?



Na prvom Prvenstvu Hrvatske 1992. bio sam 13.,  izgubio sam od portira dvorane Dragutina Vešligaja. To me je samo još više navuklo. 1995. bio sam prvi u parovima sa Miroslavom Sikavicom, te 6 puta u mješovitim parovima sa sestrom. 1999. vječni drugi je postao pojedinačni prvak Hrvatske. Da da i bio sam u slovenskom A što je za mene bio veliki uspjeh. Mislim da sam odmah nakon prvenstva izgubio od Pohara za ulazak među 8 (15:5, 15:9).  Do tada su dolazili naši Nijemci Furdin i Horvat i za dlaku bih gubio, što zbog iskustva, što zbog želje koja je bila prevelika. Poslije 1999. opet sam bio drugi ili treći ali to za mene više nije bilo važno kako me je zamjenio moj pulen Vedran Ciganović. Na svjetskom prvenstvu u Copenhagenu 1999. u mješovitom paru ušli smo u treće kolo. Bili smo 144. na svjetskoj rang listi u mixu. Sa trenerskim poslom sam krenuo 1995., preuzeo klub 1997. i to je bio pravac koji me zanimao. I to je to :-)


5. Kako je došlo do toga, da ste 1994. uspeli u klubu angažirati ukrajinskog stručnjaka Sergeja
Bendina? Kasnije su u hrvatskom badmintonu radili i drugi stručnjaci, medju njima i Kinez
Mao Hong. Ko je najviše zaslužan za razvoj badmintona na Hrvatskom?



Sergeja je doveo Berislav Šarić, mislim da je bila veze sa Nikolajem Pešehonovim koji je bio u Sloveniji, Sergej i on su bili prijatelji. Sad kad gledam Sergej je napravio prve i najvažnije korake u hrvatskom badmintonu. Andrea i ja, Čiča Matea, Neven Rihtar, Maja Šavor, čak i Zvonimir Đurkinjak. Ali najviše za razvoj Zvonimira Đurkinjaka, Zvonimira Hoelblinga, Igora Čimbura, Staše Poznanović, i na kraju Čiče Matee dao je Mao Hong. I meni je dao puno savjeta, drukčiji pogled, drugačija tehnika… moram priznati imao je veliki utjecaj na sve nas. Bili su tu još Poljak Karol Hawel u Maxu, Mađar Szolt Karony, Danac Martin Guld kroz tečajeve…


6. Kakva je bila tada suradnja sa Slovenijo, koja ima dugogodišnju tradiciju badmintona na tim
prostorima?



Suradnja sa Slovenijom je bila odlična, ma i danas je. Naš prijatelj Bojan Sekereš pokazao je put Berislavu Šariću, a Lendava kao da je bila naš zajednički dom. Ako gledamo sustav kojim se Bero vodio ulogu je odigrao i Aleš Babnik. Mi smo svi igrali slovensku ligu; D, C, B, A turnire i to je bila najbolja škola. Murn, Havlina, moji dobri prijatelj Trampuž, Dušan Skerbiš, Šrekl, Pohari, Šepeci… Iz svih tih natjecanja osim konkurencije sklapala su se velika prijateljstva. Aljoša Rovan povezao me je nekako sa Brežicama gdje smo imali dosta ljetnih priprema. Sada sa mnom radi Katarina Kevo. Vlado Kevo dobar mi je prijatelj. Ako želite osjetiti duh stare Juge odite u MC centar u Brežicama. Brežice su pune Zagrepčana. Drage su mi Medvode i Ljubljana koja bude lijepa sječanja. Sve u svemu bez Slovenije mi sigurno ne bi tako brzo napredovali. Od Mihe Košnika nabavljam loptice, s Dušanom Skerbišem surađujem već godinama i pomogao mi je oko Zagreb Youth Opena, ideju uopće organizacije tako velikog natjecanja dao mi je Dodo Kuprivec. E da s Dušanom sam bio na tečaju za europske trenere u Saarbruckenu 2006., a sa Aljošom sam bio na svjetskom prvenstvu u Madridu. Nezaboravno. Blizu smo i u redu je da surađujemo, možemo samo zajedničim snagama naprijed, memi ste jako dragi i zapravo svoj badmintonski i igrački put mogu zahvaliti Sloveniji. 


7. Zajedno sa sestrom Andreo ste bili prvi hrvatski takmičari, koji ste zabeležili nastup na
svetskom šampionatu u Švajcarskoj, 1995 godine. Kako se sječate toga i kakav rezultat ste
postigli?



To je bilo najljepše iskustvo. Organizacija je bila bezprijekorna. Imali su 24 terena za zagrijavanje i trening, i odmah uz veliku dvoranu. Prvi put sam vidio Miu Audinu, Susanti i Kusumu, bio na treningu Kineske i Indonezijske reprezentacije. Uživao sam. Izgubio sam naravno odmah, mislim da je bio Meljnikom iz Rusije. Sa 4 godine iskustva nismo imali nikakve šanse. Andrea je mislim dobila jedan meč i poslije izgubila od Japanke, nisam siguran. Bili smo na players partiju sa svim badmintonskim facama. To je to, valjda zato sam još uvijek tu. To nikad nisam doživio u nogometu.


8. Koji medjunarodni meč vam je ostao najviše u uspomeni?


Prvi meč na velikom natjecanju; na EP u Hardogenboschu u mješovitom paru protiv Simona Archera koji je tada imao najjači smash na svijetu. Ja prvi smash koji je čovjek lupio nism ni vidio.


9. Bili ste i izbornik Hrvatske reprezentancije?!


Od 2006. do 2016. seniorski, od 2018. sam izbornik za mlađe dobne skupine što ne smatram degradacijom, zapravo to je moj posao, stvaranje i traženje talenata. Volonterski je posao i drago mi je da smo baš u to vrijeme imali najviše uspjeha.


10. Na koje svoje takmičare ste najviše ponosni?


Na Mateu Čiču, sa mnom je u 16. godini bila prvakinja Hrvatske, evo i sada 2019. sa 32 godine sa mjesec dana treninga. Zapravo toj curi sam uvijek vjerovao zbog njenog karaktera i brzine. Iako nisu moji sa mnom Zvonimir Đurkinjak i Zvonimir Hoelbling osvojili su u paru Mediteranske igre 2013. na što sam ponosan kako smo se pripremali samo mjesec dana. Zahvalan sam tu Slobodanu Miščeviću koji nas je svojom upornošću uspio uvrstiti u popis natjecatelja, te Miceku Jurici Frankoviću koji je napravio najveći dio posla svojom kondicijskom pripremom. Definitivno najveći uspjeh.


11. Sad obavljate funkcijo trenera kod BK Zagreb Maksimir i izbornik ste za mladje selekcije (U-
11, U-13, U-15). Kakva je budučnost hrvatskog badmintona?



Opčenito badminton je u sve većoj ekspanziji, regija je sve jača, svi rade dobro i nije lako postiči značajniji rezultat. Mislim da fali dobra selekcija u Hrvatskoj koja bi trebala biti u sve većem broju škola, fali nam više trenera i mislim da nam je potrebna velika promjena. Malo je klubova sa puno djece. Zagreb Maksimir trenutno ima 80 klinaca, isto kao i Bjelovar, Medvedgrad, Međimurje Čakovec… ali ne vidim previše entuzijazma. Nacionalni centar možda je riješenje, ali ne na ovaj način s kojim smo počeli, povremenim kampovima. Srbi su krenuli sa stalnim postavom i daleko su ispred nas. Ajde bolje išta nego ništa. U Čakovcu smo imali dva dana zajedničkih priprema svih mlađih kategorija. Bilo nas je 35, ali to je bilo naše prvo okupljanje i tu moram zahvaliti na organizaciji Tomislava Grubića i BK Međimurje. Imamo talenata, ali potrebno je s njima više raditi. U klubu imam sreće sa talentima, ima ih puno, krenuo sam ponovno iz početka i tu vidim budućnost. Stara slava ne postoji, puno energije i zajedništvo su ključni, trenutno to ne vidim. Po meni klubovi bi trebli stvarati i slati igrače nakon 15 godina u centar izvrsnosti sa svom materijalnom i tehničkom pomoći. Centar gdje klub više nije bitan, samo kvaliteta i rast. Klubaštvo nas je ubilo. Jel znate u kojim su klubovima Lin Dan i Lee Chong Wei. Ja nemam pojma. 


12. Pre mesec dana na medjunarodnom turniru u Čakovcu sam i sam zapazio nekoliko mladih
klinaca, koji mnogo obečavajo. Kakva je situacija i potencial kod najmladjih kategorija u
Hrvatskoj?



Za sada odskaču: po meni i mom mišljenju imaju veliki potencijal; Lovro i Nika Matovina, Kora Špehar, Ana Pranić, sestre Podvalej, Jelena Buchberger, Roko Pipunić, sestre Novak, Lucija Mežnarić. Meni je super Mihael Jurenić, u Karli Podvalej vidim novu Čiču, Kora Špehar je jako interesantna, Jelena opaka… ali nikad neznate. Svi koji su bili najbolji u mlađim dobnim skupinama nisu kvaliteno nastavili i u seniorskim vodama. Đurkinjak je najbolji primjer, njegovi rezultati su dolazili puno kasnije.


13. U Minsku na Evropskim igrama četa nastupiti Zvonimir Đurkinjak i Maja Pavlinić. Šta se može
da se očekuje?



Zvonimir Đurkinjak imao je dosta povreda tokom sezone, Maja je imala do nedavno operaciju koljena. Nadam se da mogu napraviti nešto, imaju sve predispozicije. Po mom osječaju nisu iskoristili cijeli potencijal. Za mene Đuro ima potencijal prvih 10 na svijetu, na zadnjem turniru kada sam ga gledao nije imao snage u trećem gemu. Mislim da on mora bolje i da mu nedostaje količina kvalitetnih treninga, nisam siguran da on uopće ima atletskih trening… Želim im najbolje i takvi turniri mogu biti odskočna daska za velike promjene. Volio bih to stvarno. Maksimalan rad može stvoriti uspjeh sve ostalo je gubljenje vremena.   


14. Verovatno su več i počele pripreme za medjunarodni turnir Zagreb Open 2019, koji če biti u
rujnu (27.-29.9. 2019). Prošle godine je turnir gostovao i u dvorani »Dražena Petrovića«. Šta
se dešava ove godine, i šta sve možemo da očekujemo na tom turniru?



Kod nas je uvijek problem dvorana i jačih sportova koji diktiraju sport u gradu i Hrvatskoj. Prošle godine nas je SEHA liga maknula iz Sutinskih vrela, i dovela nas u Cibonu. Bilo je zanimljivo, ali najbolja dvorana za nas su Sutinska vrela. Radimo na tome da iznenađenja nema. Zagreb U17 Open jedini je tunir za tu dobnu skupinu u 9. mjesecu i u sklopu je tunira Badminton Europe. Očekujemo veći odziv kako nam je termin preporučala BE. Zagreb Youth Open u kategoriji do 15 godina na popisu je turnira koji su važni za bodove u kvalifikacijama za Europsko Prvenstvo 2020 do 15 godina. Pošto je do 13 godina najjači turnir, kao i do 15 godina, vjerujemo da ćemo uvelike premašiti brojku od 300 natjecatelja koliko smo imali prošle godine. Pripremamo organizacijski tim, biti će zanimljivo. Ove godine nemamo mješovite parove u kategoriji U13 sve da bi ubrzali turnir i dali mogućnost većeg broja prijava. Nisam vjerovao da će turnir doći do te razine uspješnosti. Trudit ćemo se da uspijemo.


15. I kod nas organizujemo medjunarodni turnir, koji se zove »Badmintonček-Badmintončica« za
najmladje, sledeči turnir je u početku 2020 godine. Može li, da se vidimo sa vašim
takmičarima na Ravnah na Koroškem?



Naravno, zašto ne, imamo ekipu, imamo dosta djece, za tu dob su bitna natjecanja, nova djeca i novi turniri, svaka promjena je dobrodošla, pa evo poziv je prihvaćen. Vidimo se na Ravnah. Jednom smo krivo skrenuli prema Hrvatskoj na povratku iz Italije, zapravo to je kraći put, ali nije autocesta. Nisam zažalio. I imali smo tečaj za tutore Shuttle time-a u Slovenj Gradecu i moram priznati da je taj mali skriveni kutak Slovenije prekrasan. Na Rogli smo imali zajednički kamp, bilo je to davno davno, mislim da je Danac bio trener. Moramo doći, nismo bili do sada i vjerujem da će se djeci svidjeti.


Zahvaljujem se na svim odgovorima in želim Vam veliko uspeha.


Lp


Silvio


www.karizmasport.si/intervju-silvio-jurčić-pritegnila-je-vsa-ta-hitrost-badmintona/

01.04.2009. - Aleksandar Pujovski

Aleksandar Pujovski "Alexandar the great" osoba je koja zaslužuje prvi tekst za badminton caffe koji je zamišljen kao otvoreni izričaj ljudi koji su na bilo koji način povezani sa badmintonom, bez cenzure i bez sustezanja. Autorski tekstovi neka budu uklopljeni u neku vrstu otvorene knjige kojoj je osnovni pravac badminton u obliku kako ga vi vidite, a izleti u nepoznato dopušteni, gdje su greške dozvoljene, gdje nema granica, gdje se ruše sve barijere, tekstovi koji nas vode u neslućene daljine, možemo to nazvati svemirom, beskrajem ideja i riječi, kako god zelite. Uživajte u našim tekstovima i pišite nam na e-mail:sly231@gmail.com , za badminton caffe… opširnije

21.12.2018. - Ludnica nije daleko, ludnica je započela...

Nakon dugo vremena evo nas opet, hvala Bogu postoji razlog, a ovaj tekst zahvalite prekrasnom stolu od bambusa i kratkoj inspiraciji, za trenera prava mala radna sredina o kojoj fakat sanjate ;-)  Skoro pa ću 5 banki, evo imam svoj prvi kupljeni stol što nije baš za pohvalu, ali čini me sretnim. Sa malim prekrasnim stvorenjem život tek počinje, sve se promjenilo & sve je vezano uz nju...  Prava ludnica na poslu ili uz sve ludnice s kojima smo okruženi, sve je to mala beba kad imate svoju bebu. Zaboravite na sve ludo oko sebe, a zapravo prava ludnica tek dolazi. Sa malim slatkim stvorenjem, shvaćate koliko su mnoge stvari nebitne. opširnije

03.04.2016. - Karla Božić o svjetskom školskom prvenstvu u badmintonu

Svake dvije godine ISF (International school sport federation) organizira svjetsko školsko natjecanje u raznim sportovima pa tako i u badmintonu. Ove godine natjecanje se održalo od 28. ožujka do 3. travnja na Malti i uz pomoć V.gimnazije i ostalih sponzora skupili smo sredstva da formiramo nacionalni tim koji će predstavljati Hrvatsku. Ekipu su činile Mia Čerjan, Inga Sadaić, Lucija Trgovac i Karla Božić, a s njima su kao dio tima išli profesor tjelesne kulture u V. gimnaziji, Žarko Bratonja, ravnatelj V. gimnazije, Petar Mladinić, te sudkinja Lucija Zadravec. opširnije

23.05.2015. - Friedrichs očima Lucije Trgovac:"O Burgeru možete samo sanjati"

Cijelo vrijeme turnira slušali smo kako netko ide u Burger Kingu, ali ekipica iz kombija taj Burger nije ni vidjela. Ni želja da nakon turnira odemo u isti nije nam bila uslišena. Ipak na povratku, tamo negdje iza Munchena i sa pogledom na Alpe sreća nas je napokon pomazila. Burgeri, pileća krilca, Cola... sva burgerska zdrava hrana bila je naša. Zamislite samo; Renata i Silvio u istom kombiju, krš i lom, ali bilo je simpatično, orginalno, duhovito i zabavno. Na turniru hrvatska ekipa bila je stalno tu negdje i zajedno. Stvarno super. O turniru i o ludoj zabavi u lunaparku pričat će Vam Lucija. Što se mene tiče kao da sam bio u parku, malo toga sam želio probati, ipak bilo je odlično; vozio sam se autićima i lebdio na Njemačkoj verziji London Eye-a, uživao u kavi i čudio se da ljudi u ovome stvarno uživaju :-) Dijete jesam, al' moja kičma ipak ima već ohoho godina. Ma bilo je super, i svi su bili pravi, zajedno i nasmijani...zajedno na terenu  i van terena; VG-ZG-Ela-Medeki-RenČi&ja... Ale u to ime! opširnije

09.02.2015. - Arhitektura, ona govori i puna je emocija - arhitekt sam svojih snova

Arhitektura prvenstveno asocira na gradnju i građenje. Ne znam da li ste čuli za časopis za arhitekturu i kulturu, ORIS. Meni je postao biblijom, uvukao se u sve pore razmišljanja. Malo uveličavam, ali recimo da je. U nedostatku ARH& znanja i literature našao sam nešto što je moja centralna točka ka novim vizijama. Našao sam svoje arhitekte favorite, njihova djela i razmišljanja. U cijeloj priči nalaze se i psihoanalitičari, fizičari, književnici, slikari... Arhitekti su kao i moji geografi, njih objeručke prisvajam iako nisam završio geografiju; sanjari su, optimisti, stvaraoci, žele stvoriti i predstaviti svijet ljepšim i romantičnijim. Arhitektura optimizma stvarno postoji i arhitektonski je pojam. Za mene je vrlo značajan Mathias Klotz arhitekt poznat po obiteljskim kućama, mogu ga povezati sa urednikom i direktorom ORIS-a Andrijom Rusanom koji je obiteljskim dolaskom na badminton indirektno potaknuo moju arhitektonsku crtu. U mojoj percepciji vežu ih; mostovi, terase, konzole i nadstrešnice... Niti A.R. to zna, niti on više igra badminton, ali eto gradi da ni ne zna. Arhitektura nije jednoznačna, njena širina je ono što mene privlači. Za mene je arhitektura; stvaranje, projekcija, misao, materijaliziranje snova, kreacija, misaona struktura, okrenuta je prema vama i blješti, ali i zasebna je cijelina odn. samo je za Vas, stvara vam ugodu ili Vas odvaja, vežemo je uz umjetnost, ali nije umjetnost itd. itd.. Mora biti jednostavna, jedinstvena i u skladu s prirodom, ali i ne mora. Kažu da kriza arhitekture dolazi od njihovih sloboda, svatko se bavi arhitekturom, ali to je ujedno i prilika, jel kriza stvara nešto novo i možebitno & kreativnije. U izobilju treša možda neuočite pravu stvar, ili Vam nekako postaje sve isto, u kalupu i nekako bezveze. U sportu arhitekturom podrazumjevamo taktičke strukture, planske i programske projekcije, stvaranje igrača, kreaciju pokreta, a zapravo realnu poveznicu sa arhitekturom imamo po pitanju gradnje badmintonske dvorane. Ona traži projektiranje klime, svjetla, smještaj terena i gledališta, traži dodatni sadržaj, konstrukciju održivosti ili isplativosti, ali prvenstveno traži prostor, prostor koji je blizu škola i naselja. U svakom slučaju arhitekti ste sebe i svog prostora. Laik sam po pitanju arhitekture u užem smislu, ali u širem kontekstu arhitekt sam svaki dan. Kako god arhitektura je društvena znanost, neodvojiva, dio je nas, i svuda oko nas, promišljamo je, gledamo i osjećamo... opširnije

09.12.2014. - Melvin & nove valne dužine; kuhar, hedonist, umjetnik atmosfere i ništavila, pravi padobranac

Iz ničega napravi nešto... pravi naslov, potpuno zasluženo za Melvina i njegove kulinarske i ine čarolije. "Prijatelj pravde" po Nemački, a za nas hrvatski hedonistički kralj. Teži dobroj zabavi i kulinarskom uživanju. Nema odmora, i ne leži u krevetu, tu i tamo ode na bad. Sklon je intelektualnom druženju. Mense društva je član. Roštilja majstor na 25. godišnjici kluba "Zagreb Maksimir". Svjedočio je tome cijeli klub; djeca i roditelji. Melva nas je začarao svojim kulinarskim vradžbinama. Melvin Burnić, otac je našeg mladog badmintonaša Patrika Burnića. Predsjednik je društva hedonista Hrvatske, dizajner grafike, dizajner ideje i misli... godine ga ne muče i ne zna im broj. Samo zna da uživa. Noćne snove pretvara u stvarnost. Pazite, padobranac je, čovjek stvarno zna da leti. Na ovakav tekst samo može da ide kulinarski nastavak. opširnije

25.11.2013. - Neil Gaiman: Zašto naša budućnost ovisi o knjižnicama, čitanju i sanjarenju

Oduševljen sam tekstom. Nadam se da prijevod nije potreban. Tekst je izašao u Guardianu 15.10.2013. Poručuje i naglašava važnost čitanja (posebno naučne fantastike), prvenstveno djece, i koliko je ono bitno za imaginaciju, inovaciju, suosjećanje..., općenito za cijelo društvo. Sanjarenje smatra(m) važnim i poticaj je za sve važne pomake koje činimo u životu. Meni su trenutno krimići dragi, ali za promjenu ipak sada čitam knjigu o isto tako velikom sanjaru - Steve Jobsu. Sa i-phone-om nekako vam je sve blizu. Jasno i dalje sam vjeran stvarčici koja je promijenila svijet. Mali kompači koji život znače. Facebook, youtube, radio na mobaču, mjuza posvuda... tako da hvala svim sanjarima na ovim malim stvarčicama. Čitajte, sanjajte, i tu i tamo se vratite u crnilo kojim smo okruženi, ali samo zato da bi znali kako promijeniti stvari i učiniti svijet ljepšim. Stvarno vjerujem u promjene, jasno prvenstveno sebe, možda i drugih, nadam se i Hrvatske koja kao da je konzervirana u prošlosti i nikako da izađe iz davne nam 1941. ili 1945. Zanimljivo je da u New Yorku moraju planirati koliko će novih zatvorskih ćelija izgraditi u nekom budućem razdoblju, a ono što je najzanimljivije je da se taj broj veže na broj deseto-jedanestogodišnjaka koji neznaju čitati. Tekst je odličan; moram to ponoviti. opširnije

09.10.2013. - Turska - od razbijene glave do kuhanog "veseljka" (+18)

Naš najbolji badminton caffe tekstopisac Aljoša Rovan senior napisao je tekst o svom nastupu na svjetskom veteranskom prvenstvu. Nastupio je sa svojom dragom i sa našim mladićem Sandijem Šabanom. Turska i Ankara bile su domaćini našim dečkim. Aljoša je imao i svoj kulinarski odvojak. Tekst je starije od 18 molim :-) opširnije

10.07.2013. - Treneri su poput čunjeva u kuglani

Rečenica je Tomislava Židaka sa kojom se mogu u potpunosti složiti. Tema: hrvatski nogomet i česta smjena trenera. Za Manchester United to se ne može reći. Manchester koji je imao svog Sir Alexa Fergusona skroz od početka 90-ih pa sve do ove godine (2013.) kada je on sam nakon osvojenog Prmiershipa rekao zbogom trenerskom poslu i otišao u penziju. A Dinamo? Imao ih je oko 30. Prava mala kuglana. Malo i Velo Misto. Ali nije samo kod nas tako, simpatično je da jedan Rafael Benitez, Španjolac koji je imao oko 10 velikih trofeja ne može zadržati radno mjesto u engleskom klubu Chelsea FC iako je ove godine sa njima osvojio Europski Kup. Rafa Beniteza se sjećamo kada je osvojio Ligu Prvaka sa Liverpool-om, a još kažu da je najviše uspjeha imao sa Valencijom 2001. do 2004. Ali ipak umjesto njega dolazi slavni i karizmatični, tko zna da li i bolji, za mnoge kontroverzni, hvaljen i kuđen; Jose Mourinho kojeg je u Realu nedavno u Kupu Kralja pobijedio pravi radnički klub Atlethico Madrid. Slatka je to osveta kad mali pobijedi velikog, i na domaćem terenu i sa Mourinhom. Kod nas je svatko trener, predsjednici, gledatelji, novinari..., pogotovo roditelji i to je tako, zapravo ne treba ni čuditi kako su najveće hrvatske zvijezde djelo osebujnih roditelja. Srđan Ivanišević koji je sve uložio u razvoj Gorana, prodao kuću da bi ga mogao financirati, ali se pohvalno nije miješao u trenerski posao. Dok su Ante Kostelići, Joško Vlašić bili vrhunski sportaši. Joško je bio vrhunski desetobojac koji je osvojio Mediteranske Igre u Casablanci. Po Casablanci eto nam Blanka. Ante Kostelić bio je vrhunski rukometni igrač i trener. Moje mišljenje o njemu je dvojako, ali čovjek je osvojio sve što je mogao i tu nema dvojbe, ali po koju cijenu. Kad karijeru Janica završava sa 24 godine, da li je to cilj. Trenerski je posao hruh sa sedam kora, ali i dalje je zabavan. Lako je od zlata napraviti nakit, ali se da i od drveta napraviti prava umjetnost što smatram dobrim poslom. Uvjek se sjetim Sizifa kad mislim na trenerski posao, teglite možda i cijeli život i opet je pitanje da li ćete doći do vrha, i kad dođete na vrh ne ostaje se dugo, i ne trepnete već ste u novom početku, i tako unedogled. Koliki je vijek sportaša na vrhu, u ovom ubrzanom svijetu koga je to briga, već se traži novi pobjednik. Sve je to posao koji Vas čini čvršćim od zlata, usponi i padovi samo su proces kaljenja. Tu vidim trenera Bayerna, Josef Jupp Heynckes (najbolji u svojoj 68. godini). Očito je svoj zanat izbrusio sa Borussia Mönchengladbach, a sada u velikom klubu (Bayern) okrunio svoj posao sa titulom prvaka Europe. Već davne 1997/98 osvojio je Ligu Prvaka sa Realom iz Madrida, a sad sa Bayernom u Sezoni 2012/13 čime je definitivno najljepše zaključio svoju priču. Ferguson i Heynckes otišli su u istoj godini. Najljepši kraj koji jedan trener može imati. Tko izdrži biti trenerom do penzije, slobodno mu dajte medalju. opširnije

17.04.2013. - Pablo Picasso II - utjelovljenje je liberalizma i ukusa srednje klase

Meni se prvi dio priče o Picassu jako svidio, iako tada još nisam bio u Klovićevim dvorima. Prošle subote 06.04.2013., sam samcat, posjetio sam izložbu, poslije odslušao kantautorski koncert Elme Burnić, i tako šečući se gradom prisjetih se pročitanih dijelova Walterove knjige o Picassu, osjetih neku vrstu tišine i mira koji su mi oboje donijeli :-) Moram ponoviti da me osim slikarskog stvaralaštva i dalje oduševljava svaka njegova rečenica, kao npr.; "Kad sam bio mali kao ova djeca, crtao sam kao Rafael, ali zato mi je trebao cijeli život da naučim crtati kao djeca." (Picasso 1956.) Nisam mogao završiti priču o Picassu samo u jednom tekstu. Neka vas naslov ne zavara, jer ovo nije samo priča o Picassu. U razgovoru sa svojim prijateljima shvatio sam da mnogima i nije bio tako drag. Ali jedan je od rijetkih koji je živio od svojih slika što svakako treba cijeniti, plaćao je slikama i uživao je u plodovima svoga rada. Ne tako davno, dana 08.04.2013. umrla je Margaret Thatcher, žena koja je podjelila Englesku i čiji je posao najmanje bio umjetnički. O njoj bi se dalo štošta razglabati, ali ono što je nama zanimljivo je to da je umrla na isti dan kada i Pablo Picasso, iako u odmaku od 40 godina. To im je zapravo jedina dodirna točka. Možda bi Pablo da je bio živ za njene vladavine koja je bila od 1979. do 1990. nacrtao novu "Guernicu". Protiv "Željezne lady" i tadašnjeg stanja u Engleskoj borio se PUNK, kao npr. Clash u svom dobro poznatom albumu "London Calling". Joe Strummer pisao je pjesme tipa "Spanish Bombs" i "London calling", a Picasso je nacrtao "Guernicu" čije je bombardiranje (1937.) njegovom interpretacijom postao događaj stoljeća. Nadamo se da umjetnici mogu utjecati na svijest ljudi i umjetnošću promijeniti svijet na bolje. Pušku zamjeniti perom, pjesmom ili slikom... Nadam se da Vas nisam zapilio Picassom, možda stvarno mislite da sam poludio. Ne smeta me to, neka ljudi misle šta hoče, a da sam mislio na to nikada ne bih napisao ni jedan caffe tekst. Nekako, nakon nekoliko tjedana svakodnevno provedenih na badminton terenima morao sam si dati oduška ovakvim tekstom, i iz razloga što slavimo četiri godine webice, i iz razloga što se od njegova izričaja može puno toga naučiti. Tekst i nije loš, mada malo po meni leti u svim smjerovima, ali dat ću si za pravo da odleti i u krivo, i da je nedovršeni tekst, i da je malo podugačak, jer ovaj blog i stranica, nije knjiga koja ima svoj kraj i početak. Uvijek sam na početku i nikad ne vidim kraja... opširnije

03.04.2013. - Picasso živi u Zagrebu




Da li će se Picassom Zagreb promijeniti? Volio bih, ali to nije moguće. Da li ćemo postati otvorenije društvo u Europi? Mi jesmo Europa već stoljećima, svoji smo, tako treba i ostati, šteta što smo do sada uzimali ono najgore. Uzmimo najbolje od Europe i stvarajmo vlastiti stil koji ne ide kontra struje i pameti. Picasso je rekao:"Umjetnost je laž." Laž je simulacija stvarnog. "Tako je umjetnost uistinu laž, ali je, obratno, ta laž vrhunska umjetnost". (Ingo F. Walther) Picasso je jednom izjavio: "STIL je obično nešto što umjetnika sputava i tjera ga da stvari vidi na jedan način - ista tehnika, ista rješenja, godina za godinom, nekad i za cijeli život. Odmah ga prepoznate - on uvijek nosi isto odijelo ili odijelo istog kroja. Naravno postoje slikari koji imaju svoj stil. Ipak, ja sam pomalo propalica, u trenutku dok me vidite, ja sam se već promijenio, ja sam negdje drugdje. Ne mogu se skrasiti pa zato nemam stila." Ljudi vole uvrštati Vas u određenu kategoriju, razmislite o tome, ja vjerujem da se ljudi mijenjaju i da se to događa na dnevnoj razini. Imajte u vidu da je Zvonimir Đurkinjak naš badmintonski Picasso. Pokret, finta, način kretanja, brzina, udarci, njegov smash... sve je to njegova umjetnost. Savršenstvo iluzija kojima vara protivnika prava je umjetnost. Uđite u svijet iluzije i kontradikcije. opširnije

04.12.2012. - Kako smo počeli igrati badminton (miniton)

Miniton je program zajedničkog rada trenera, roditelja i djece te je pripremni korak za ulazak u badminton. Miniton je iz temelja promijenio i na više načina pokrenuo Badminton Klub "Zagreb Maksimir", u zadnjih dva mjeseca u Velikoj Gorici BK "VG" na sličan način i neovisno od nas pokreće potpuno novu grupu. Pokrenut je u trenu kada su stvoreni svi uvjeti za to, točnije dobivši prostor za vrijeme vikenda u OŠ "Eugena Kumičić". Pridružite im se subotom navečer od 20 - 21h i nedjeljom ujutro od 9:30 do11h. Tekst smo skinuli sa stranica BK "VG" ,jasno i uz njihovu dozvolu, a tekst su napisali roditelji male Nike Kager koja ima 4 i pol godine, i koja je na zadnjem Plišanom Medi Štedi u konkurenciji do 9 godina osvojila treće mjesto. opširnije

23.10.2012. - Badminton & LA - Krešimir Chris Cvitanović iz prve ruke

Krešimir nekoliko mjeseci prije odlaska u Los Angeles izrazio je želju za badmintonskom individualnom edukacijom. Ozbiljan odnos rekreativac - trener prerastao je od prvog treninga u pravo prijateljstvo. Krešo je prešavši u LA odmah reagirao pravo američki, postao je Chris, ali došao je spreman badmintonski. Iako nije mogao u kratkom roku naučiti sve, ali ono što je dobio iz naših treninga siguran sam da je to da razumije badminton. Kako se kretati, kako udarati, kako fintirati... puno su mu jasniji pogotovo nakon iskustva u LA-u. Svakako pročitati! opširnije

18.10.2012. - Miniton po Zagrebački

Nije orginalan program ili bolje reći projekt, jedino što povezuje danski orginal i naš program je rad roditelja i djece zajedno. Miniton je Zagreb Maksimir danas i s ponosom dodajemo Zagrebačka i naša novija povijest. Miniton je zapravo Danska priča koju nam je u Hrvatsku donio Danac Erik Kolmos. Projekt BWF-a Shuttle Time mogao bi biti dobra pomoć za nastavak ovog projekta, barem što se vježbi tiče. Moramo samo napomenuti da je to organizam koji stalno raste i svakim danom se razvija, razvijaju se svi akteri; prvenstveno djeca, isto kao i roditelji, ALI i na kraju sami treneri. Treneri su svi, i djeca, i roditelji. I na kraju projekt ne može ići dalje ako nema koordinacije svih aktera u procesu. opširnije

14.09.2012. - Gospon Sikavica

Miroslav Sikavica. U muškim parovima s njime sam osvojio svoje jedino parsko Prvenstvo Hrvatske. Sada ima 36 godina, tada (1996.) je imao 21. Bio je mlad i perspektivan badmintonaš. Izgubio je pojedinačnu titulu prvaka Hrvatske izgubivši meč loptu na 14:11 "dobivši" poen. Kako je pogodio mrežu reketom izgubio je, i poen, i na kraju meč. Objesio je reket o klin i nestao. Gdje je nestao? U fiziku i ekonomiju ne, na režiju DA. Osim što smo bili partneri na terenu, oba smo voljeli studirati, knjiga i studij, studiranje više fakulteta od jednom. Ali, mada sam diplomirao, niti sam ja danas inžinjer niti je on fizičar ili nedaj bože ekonomista. On je postao režiser, sada već nagrađen za film "Otok" o Luki Ritzu, a eto mene nije zapela umjetnost nego trenerski posao. Možda ova stranica ima umjetničku crtu, ali tema je na kraju ipak "samo" badminton. opširnije

25.05.2012. - Putopis Brkićevih - Guliverova kraljevska putovanja

Ponovno imamo putopis Antona Brkića. Ovaj puta ne po Švicarskoj nego po Njemačkoj i s tom razlikom što su Brkići uživali prije samog turnira što se nekako pokazalo kao pravi potez. Doroteja je u Friedrichshafenu pokazala svoje najbolje izdanje i ulaskom u finale potvrdila svoj veliki potencijal. Vjerujemo da je upravo ovaj mali izlet pridonio dobivanju tri meča u trećem gemu. Da ne zaboravimo, najmlađi član ekipe - Roko Brkić nakon ovog se turnira opet vratio badmintonu. Super za Roka, a mi se vidimo dogodine... opširnije

05.04.2012. - Danska vs. Kina

Danska je europska velesila i trenutno svjetski broj 2, a Kina već dugo svjetski broj 1. Kinezi vole za Dance reći da su stalno pod stresom kako žele svoje protivnike što lakše i što prije pobijediti. Servis iza leđa, finta za publiku na meč loptu kao što to radi Peter Gade, sve su stvari koje Danci vole raditi. Kod Kineza toga nema, oni jednostavno pobjede i na bilo koji način ne omaložavaju protivnika. Daju maksimum svakog trena, u maksimumu jednostavno najbolji. Zato je Danska najbolja samo u Europi. Ne morate se složiti, prepotentni jesu, ali za prepotenciju postoji jedini lijek, a to su Kinezi. Jasno da nisu svi Danci takvi, Morten Frost bio je gentelman, jedini europski olimpijski pobjednik Poul Erik Hoyer Larsen također, mi poznajemo trenere kao Martin Guld ili Erik Kolmos, ma sad kad pogledam & nisu tako loši :-))) opširnije

23.02.2012. - Kako se usuđujete Veteransko prvenstvo organizirati u Makarskoj?! Kakav bezobrazluk!

Ne tiče je se, ali je bijesna. E-mail je poslan "Badminton Zagrebu" i klubu, a ne Savezu. Vrlo zanimljivo. Napada se bez potrebe klub koji se uhvatio organizacije seniorskog prvenstva, a kad mu je dodijeljeno i Veteransko prvensvo nije odbio uhvatiti se i te dodatne organizacije. Ali eto za nekoga smo beskrajno bezobrazni, jer smo se odlučili organizirati takav jedan Festival. Makarska samo što nije u Latinskoj Americi, a karte nam na mobitelima ne vide gdje je, pa zato ne znamo koliko je daleko itd.. Nitko tamo ne igra badminton, jer je tako daleko, gotovo da nema Dalmatinca koji igra tu prekrasnu igru... i tako Vas racio dovede do ludila. Što bi ti Željane rekao na ovo? Meni dođe da se po mami deklariram Dalmatincem. Eto, mi smo krajnje bezobrazni i sa ovim potezom stvarno ne volimo badminton, kako ga ETO neki vole... Zaključak je da je Osijek miljama daleko od Makarske i da mi ne znamo zamljopis. Zato moji dragi Makarani, zagrebački Dalmatinci i Dalmatinci sa juga dođite na FESTIVAL BADMINTONA koji će biti 26/27.svibnja 2012. i pokažite nam da Dalmacija ima badmintonaša koji znaju sve čari badmintona. Pogledajte zašto je teško biti badmintonaš Dalmatinac (Arka u oluji)... opširnije

27.10.2011. - Arka u oluji

Matko Milunović priznati vaterpolski trener a sada predsjednik neprofitne udruge badmintonskog kluba "Arka" iz Makarske našao se na udaru i u oluji skrivenih političkih sila koji su nedvojbeno CRO REALNOST. Iz Makarske nam isto tako dolazi poznata rečenica (za badminton):"Što će nam i kriket doći u grad?!" Gotovo ista priča je i u Koprivnici kao da je to nekakva politička "špranca". Birokracija je u Hrvatskoj RAK RANA bilo kakvog razvoja. Da bi nešto pokrenuli u razvijenim zemljama treba Vam dobra ideja i nešto malo eura, dok u Grčkoj treba 7 tisuća eura, a u nas morate napraviti pravi mimohod oko institucija lokalne samouprave kojoj ni više istance ne mogu gotovo ništa & jasno 21 tisuća kuna. Traže lovu za svoje neznanje ili za svoja nevjerovatna znanja kojim uništavaju ono malo dobrog što je preostalo. Pitaju se vjerovatno:"Pa kako to mislite udruge bez profita? Ne možeeee to tako. Jasno šalim se! U njihovim je glavama samo profit, a dobrobit samo u tragovima. Donose se odluke bez pismenog obrazloženja samo da ih ne možete tužiti. Nitko se ne buni. Zašto? Jer se svi znaju i vezani su i nemaju kamo. Zidovi svuda i semafori sa jedinom fazom koja ne izlazi iz CRVENOG. Matko je izašao u javnost i USKO(K)čio u posljednji vagon zvan NADA. Pogledajte kako i na koji način.  opširnije

25.10.2011. - Putin i Medvedev igraju badminton

Nakon odličnih tekstova kao: "Uloga mama i tata u minitonu", "El sistema ili oda entuzijazmu", pa "Pogleda sa strane" sa priprema u Brežicama, evo nam novog teksta Hrvoja Dominića napisanog nakon jučerašnje objave teksta u Jutarnjem listu pod naslovom:"Nakon ubijanja tigra i vožnje Formule 1, Putin zaigrao - badminton! I zaigrao partiju sa omiljenim kolegom." Iako to znamo već mjesecima izdvojili bi ipak dvije rečenice predsjednika Rusije Dmitrija Medvedeva. Prva:"To je sport koji je dobar za zdravlje i pomaže u brzom odlučivanju. Tko dobro igra badminton brzo odlučuje i trudi se postići dobar rezultat." Yeah! Druga:"I naš najveći kozmonaut, veliki Jurij Gagarin, volio je tu igru i dobro je igrao. Nadam se da ćete nakon ovog spota i vi poželjeti zaigrati badminton." Ovo je super! Kako na to gleda Hrvoje svakako pogledajte! opširnije

19.10.2011. - Svijet boja & izborna groznica

Imao sam nekoć davno djevojku s kojom sam dan danas u dobrim odnosima i ona reče:"Silvio pa ja tebe ne vidim u državnoj službi". I evo me na badminton caffeu sa svojim prijateljima koji vole pisati, sa željom da badminton dobije prostor koji zaslužuje. Manite se politike, ali politika jako utječe na nas tako da ljudi glasajte za neku novu alternativu. Stranka može biti zelene boje ili boje HSLS-a i liberalnog pogleda ... koja je alternativa!? Da mogu ja bih glasao za badminton, ali jedino za što možemo glasati su promjene. Izađite na izbore! Na zadnjim badmintonskim izborima, na izborima za tajnika HBS-a uveliko su utjecali sami igrači koji su napisali mali dopis preko svog predstavnika Zvonimira Hoelblinga. Dosta se nas pridružilo toj inicijativi i dalo svoj glas mladoj badmintonašici Maji Šavor. Tom događaju dali bi šarene boje DUGE, koju bi kvalificirali kao dugu stvorenu izlaskom sunca u ovo tmurno doba. Ali dolaze nam crni izbori, oni politički, oni nesportski, bez pardona i ljudskog bon-tona. Stalno smo u vjeri da nam donose promjene i šareni svijet darova. Ali nakon toga gledamo samo mrak na ekranu. Nažalost "Crno-bijeli" svijet Davorina Bogovića u punom je zamahu. Crno crveno bijelo. Koja je boja badmintona? Badminton Zagreb drži se plave boje Zagreba, ne Dinama. U nogometu je Zagreb bijele boje, ali ovdje ne gledamo nogomet. Sve ovo nisu bedastoće, nažalost one nas okružuju. I onako usput, ima li netko knjigu Jo Nesboa "Crvendać"? Nekad smo na Srednjacima imali podjelu na bijelaće i crvendaće po neboderima u Braće Domany. Možda zato tražim tu knjigu. Ma neee, pročitao sam "Nemezu", a za Jo Nesboa kažu da je novi Stieg Larsson & za razliku od Stiega među živima je. Ako Vam se da, nakon ovog dugog uvoda nastavite čitati dalje, nećete požaliti ... opširnije

06.10.2011. - Apple & Steve Jobs World

Jučer je umro Steve Jobs. Što je nama Steve Jobs? Sinonim za Apple. Kompaniju je nazvao po svom omiljenom voću. Apple II bilo je prvo osobno računalo (PC, 1976 godine). 1984. dobio je otkaz u svojoj vlastitoj firmi. Nije stao: osnovao je NeXT computer (1985 g.), kupio Graphics Group koju je preimenovao u Pixar kompaniju koju je kasnije kupio Walt Disney Company (2005 g.) i u kojoj je Steve postao njihov najveći dioničar. Ima li netko da nije gledao - Wall E? Steve & Apple osvojili su svijet. Ono što ga čini posebnim su njegove inovacije koje su učinile revoluciju; u tehnologiji, u našim životima i uostalom svi telefoni se uspoređuju sa iPhonom. iMac, iPod, iPhone, iPad, MacBook Air ... što je slijedeće. Richard Quest iz CNN-a kaže da je Steve bio driving force Appla i u svemu su bili njegovi prsti, pita se tko ga može zamijeniti?! Pogledajte kakve to veze ima sa badmintonom. opširnije

07.09.2011. - Pogled sa strane - Brežice

Pripreme u Brežicama koje smo imali od 29.08. do 03.09.2011 bile su prve zajedničke pripreme BK VG i BK Zagreb Maksimir gdje nam se priključio i naš Purgerovac Filip Bačić. U trenerskom dijelu asistirao je tata od Lede Hrvoje Dominić & bio nam od velike pomoći te evo već par dana poslije priprema napisao je za badminton caffe kratki osvrt. Pa pogledajmo ... opširnije

11.07.2011. - REKLAMA ZA IBL - ART OF WORDS

Interna Badmintonska Liga bila je gotovo nepoznata širem pučanstvu, ali mislimo da je ovakav tip borbe prava reklama i Van granica badmintona. Buha neka sada leti po cijelom svijetu, a ne samo u badminton caffe-u. Osim badmintonske borbe ovdje se bore riječima. Za sada je pravilo da pišu gubitnici & tu i tamo netko skoči sa strane. U borbu su uključeni Damir Duvnjak VG Duvi, Josip Buchberger Buha iz VG-a te Frane Verbanac koji je čak iz Sumpetra na obali došao igrati badminton u Grad Zagreb. Gdje ste Zagrepčanci molim, možda nismo od riječi? opširnije

23.06.2011. - PUTOPIS - Mala turneja kroz Alpe

Nije nas puno trebalo nagovarati da na putu prema Friedrichshafenu posjetimo Salzburg gdje smo se našli sa Tonijem i ekipom Brkić. Nakon turnira na Bodenskom jezeru podno Alpa, Brkići su nastavili Malu turneju prema Švicarskoj i Švicarcima koji su nas lijepo izdevetali na badmintonskom polju. Sa badmintonskih terena Toni nas vodi na terene Alpske Švicarske: "Nakon Friedrichshafena i dva dana punih akcija, brzih i lukavih udaraca, pobjeda i poraza, proveli smo nekoliko dana u potpuno drugačijoj atmosferi. Švicarska, kuda smo se uputili u to nedjeljno prijepodne, oduševila nas je svojom prekrasnom prirodom, planinama, jezerima, gradovima; bilo je tu i malo mistike i naravno puno veselih trenutaka." A nastavlja se svakojako ... opširnije

05.05.2011. (new upload 27.07.2011) - DNEVNIK VETERANA - dijeta & stalna borba sa samim sobom

Veteransko Prvenstvo bila je prava katastrofa & jedan je od razloga pisanja ovog dnevnika ... visoki tlak, bolovi u leđima, pa ... postah gotovo nepokretan na terenu što je prava katastofa za jednog badmintonaša (čemu tehnika kad ne mogu ni do loptice). Ostalo je nešto žara, ma užas! 94 kilograma naspram protivnikovih 78. Dobar uteg koji me slomio i protivnik koji je tu razliku taktički uveličao. Pisat ću Vam pomalo i vidjeti zajedno sa Vama da li je dijeta za mene nemoguća misija. Pratite moj dijetni blog ili stalnu borbu sa samim sobom i sa svojim kilogramima. Savjet liječnika, postavljanje inicijalnog stanja, postavljanje ciljeva i odabir načina & strategije kako dijetu učiniti prihvatljivom. Redukcija ili ELIMINACIJA šećera, soli, masti, Cole i gaziranih pića ... ne jesti navečer ...  sve su to koraci kako krenuti sa dijetom. ŠTO LI ĆU POSTATI? Dijetom ka uspjehu ma što on značio za nekog Veterana kao što sam ja. Koliko će mi trebati da postanem normalan ili sam zapravo već sad normalan i PRAVI MUŠKARAC sa škembom srednje veličine. opširnije

18.04.2011. - webORblogORcoffy ili po Mile Kekinu "Blog te mazo"

Badminton Caffe važan je dio naše stranice koji ima primjese bloga & bilo bi dobro da priča zavlada stranicom & da Vam nikad nije dosadno ... AL da li je to utopija?! "Blog te mazo" od Mile Kekina iz Hladnog Piva kolumna je na T-portalu & obvezno je štivo svih HR blogera. Ja tek kad popijem jutarnju kavu moj "pisački" živac vrlo brzo proradi. Nisam Mile i ne pokušavam biti, al da je dobar, dobar je. Dok sam nekada filozofirao (u poznatoj nam RUPI na filozofskom fakultetu) Kekin me je znao pozdraviti makar se nismo nikad upoznali, shvatio sam to kao; svi smo mi u rupi isti, a nas smo dvojica već u toj dobi bili bez kose, te mislim da je u tome "catch". Vidite on je pravi bloger, a ja još ne znam. On pjeva i piše, a ja se igram sa reketom i pokušavam pisati sa četiri prsta. Karol Hawel moj Poljski drugar mi reče da je moja stranica blog; gle stvarno pa Čovjek je u pravu. Blog i stranica, možda granice ni nema ... & na kraju danas je 18.04.2011 i dvogodišnjica naše stranice, ali i 20 godina našeg Saveza; tako da u to ime za badminton caffe na današnji dan donosimo Vam dvije teme ... čitajte pomalo ... opširnije

18.04.2011. - Jedan dan odmora u životu trenera

Dan u dvorani za vrijeme turnira je li to odmor? Može se reći, jer vidite rezultate svoga rada. Kava i druženje, znate kako dalje, bitka, borba, poraz i pobjeda sve je to dio fizičkog odmora. Ipak se umorite i umorni ste od odmora ... Odmor?! U što se sve može pretvoriti ... Pogledajte i galeriju "Lijepa naša" i mjesta kuda trebate poći default.aspx?id=229 opširnije

21.03.2011. - All England očima Ivanke Pokorni

Mi smo pisali dnevnik događanja default.aspx?id=493 i iz Zagreba pokušali opisati veliki događaj kao što je All England. Ivanka koja je međunarodni sudac bila je prva Hrvatica koja je službeno bila na tom turniru. Ja sam bio mog prijatelja Chrisa neslužbeno 2007 godine, a vidimo da je i naša dobra prijateljica Iva Dragičević bila u publici. opširnije

18.03.2011. - Badmintonska PUBLIKA - Azija to radi najbolje

Doživio sam pravi kulturološki šok gledajući finala Super Serije 2007 u Kuala Lumpuru, obuzme Vas oduševljenje i ne želite da vrijeme teće & želja Vam je da trenutak prijeđe u vječnost. Azija je došla na All England, bezbroj Malezijskih navijača napravilo je nevjerovatnu atmosferu u finalu muškog singa. Sretan sam što sam dio badmintonskog svijeta. Doživjeli smo to sa Ivaniševićem na Wimbledonu 2001 godine, kada se igralo finale u ponedjeljak & kada je došla mlađa publika koja je stvorila nevjerovatnu atmosferu; kada je publika bila podjeljena, pola za Raftera, pola za Ivaniševića. Tenis se tu izjednačio sa badmintonom, jedina je razlika što publika u badmintonu navija i usred poena. opširnije

01.02.2011. - Ekipa sa badminton srijede

Kako opisati najčitanije štivo na našoj stranici? Iako sa malo slika & malo teksta badminton srijeda je na moje iznenađenje ispred badminton caffea & profila igrača, čak i prije galerija slika. Drago mi je da je to tako. Stvorilo se jezgro slično onome koje je nekad stvaralo hrvatski badminton tamo već davne 1991 godine. Grupa stvara strašnu sinergiju pogotovo ako je grupa otvorena, pozitivna i svakako razigrana. Svaka srijeda je druga priča. Pa krenimo... opširnije

19.12.2010. - Djeca su nova snaga - predbožićne zahvale miniton grupi, ekipi bad. srijede, badminton caffe ekipi te svim entuzijastima

Slušam ljude trenutno ukljućene u badminton & jednostavno nemam ni gram emocija, sklop su razmišljanja koja više nikoga ne zanimaju i moje uši više nemaju sluha. Vukla me misao da je iskustvo bitno, ali da je ponekad ograničavajući faktor. Pojavljuju se nove snage trenera, eX igrača svjesni stanja, ali i svoje pozicije, realno i sa novim duhom ulaze okrenuti ka badmintonu. Oni koje su ostali zbog ljubavlji prema tom sportu i tvorci su novih ideja kojima stvaraju osnovu za promjenu. Entuzijazam, ljubav, zajednički rad, uzvišeni ciljevi, tolerancija itd. njihova je smjernica, a mene je navela da ih nazovem novim snagama, a ujedno su povod da se zahvalim ljudima koji su bili ili su ukljućeni u badminton i zaslužni za razvoj kluba, zaslužni sa atmosferu na turnirima, ljudima iz drugih klubova, ljudima okrenuti ka budućnosti zvanoj badminton. opširnije

08.12.2010. - "El sistema" ili oda entuzijazmu

Tekst je došao kao naručen. Nakon teksta: "Uloga mama i tata u minitonu", evo od Hrvoja nam već stiže druga priča "ODA ENTUZIJAZMU" koja nas vodi u Venezuelu. Ako smo socijalno osjetljivo, nismo komunisti, nego samo ljudi. Ljubav, vjera & strast... Hvala ti Hrvoje još jedan odličan tekst! opširnije

04.11.2010. - Lova Lova

Miris novca, banke, bogatstvo, siromaštvo, lopovluk, kazne, prijateljstvo, dobro i zlo, sport i glazba... sve je povezano sa novcem. Vrijednost stvari, položaj u društvu ili status, rad, borba, ratovi... trebamo li ga se bojati? Kuda nas to vodi?! Kada vidite kako ljudi skupljaju boce i bore se za svaku kunu svijet vam se čini sve samo ne lijepim mjestom, ali kad na TV-u vidite punašne političare sa neiskrenim i lažnim osmjesima ja doslovno mislim da ovakav svijet može samo propasti. Za vrijeme Rimskog Carstva novac je bio najbolje propagandno sredstvo... radije krenimo u tom smjeru. opširnije

19.10.2010. - Uloga mama i tata u minitonu

Drago mi je da je baš Hrvoje poslao svoj tekst za badminton caffe, jer je novinar i fotograf, koji mi je u mnogo slučajeva pomogao da naš mali projekt "Miniton" profunkcionira u punom zamahu. Svoja razmišljanja vezana uz miniton pa i malo dalje dati će nam kroz sljedeći tekst. Kako sam kaže: "Naravno ne moraju svi dijeliti moje mišljenje, ali može biti poticaj za razmjenu mišljenja na badminton caffe-u." opširnije

26.09.2010. - U dobrom okruženju stvarajmo badminton!

Na kavi u Turbo Limachu, onako ničim izazvana, Iva Majstorović (20) usmjerila je par pohvala ka našoj webici što mi je izmamilo veliki osmijeh. Kava i osmijeh za Dobro jutro :-) Zamolih ju da napiše par riječi za "Badminton caffe", na što je ona ekspresno reagirala i već nakon sat-dva imao sam njezinu priču. opširnije

01.09.2010. - Neki drugi Kinezi

Pariz je centar Francuske, a prošli tjedan bio je badminton središte. Možda je Pariz nagovještaj promjena koje bi se morale desiti u Europi, a podatak da je badminton prvi sport u Francuskim školama pokazuje put kojim bi se trebalo krenuti. Iako je Kina osvojila sva finala i imala 13 od 16 finalista, moramo reći da su se ovaj puta pojavili neki drugi Kinezi. Osvetnici, povratnici, odbačeni, svakako borci... Prvenstvo će se pamtiti & po tome što nositelji nisu uhvatili gotovo ništa. opširnije

15.07.2010. - Badminton revolucija je počela

Mićo je legenda velikogoričkog badmintona koji je ovu priču trebao napisati još prije godinu dana, ali zbog obima posla napisao ju je tek sada. Bez njegovog entuzijazma i energije velikogorička priča ne bi ni započela. Autor je legendarnih rečenica: "Unbelievable!" ... "Sj.... ćemo Kineze!". Neka ostalo kaže on sam ....
opširnije

15.07.2010. - IBL priča

Damir Duvnjak kao pobjednik IBL-a zadnje dvije godine, odlučio se predstaviti neke od članova lige, ali na način kojim oni svojom riječju predstavljaju sebe i ligu samu. Pretz, Marko, Faust, Grunf i Frane izvor su tih malih pričica. Hvala Duviju i dečkima na trudu, te Josipu Buchbergeru na pjesimici i himni lige. Uskoro će biti i ženski oblik IBL-a ili WIBL.
opširnije

23.06.2010. - Jazz Club nekad bio u Zagrebu

Jazz midnight za mali klub. Zato ćemo mi jednog dana imati Badminton Jazz Caffe koji će govoriti naše priče kroz Jazz i ambijent. Mala zarada, al opet zarada, puno duha biti će naš moto. Badminton i Jazz protiv nogometa i glazbenog šunda. Malo šale jer sve što ljude zabavlja je dobro. Ma nemamo mi ništa protiv nogometa. Argentina sa Maradonom, Japan sa Hondom nove su snage nekog novog nogometa. Tužno je kad nestaju dobre stvari iz centra grada.
opširnije

18.06.2010. - Badminton je sport za pi....e

Još dan danas neki ga zovu baGminton... lagao bih kad bi rekao da ga ja nisam tako zvao kada sam bio klinac.
Moj prvi susret s badmintonom, u pravom smislu te riječi, počinje prije nekih 6, možda 7, godina kada sam prvi puta ugledao mrežicu na 1,55 i s nevjericom pokušavao shvatiti: „Pa kaj se tu uopće ima igrat?“
Do tada mi je badminton predstavljao tipičan izletnički pokušaj dodavanja neke čudne loptice na livadi, protiv svih sila vjetra i što jače u vis tj. kao rekreativno gibanje za ubijanje vremena dok roštilj ili kotlovina ne bude na stolu.
opširnije

23.04.2010. - U plagijaturi

Ne radi se Ivici Kičmanoviću ni o Lauri koji su glavni likovi najznačajnijeg hrvatskog romana XIX.st "U registraturi" Ante Kovačića. Kako je danas vrlo aktualan registar branitelja, nekako samo od sebe došao mi je termin plagijatura. Plagore na latinskom znači "oteti", a dodatak zvuči kao partitura ili pjesmica koja iz toga nastaje. Cijelo jedno putovanje o plagijatima moglo bi trajati vječno tako da ću se samo malo dotaknuti te teme.
opširnije

18.04.2010. - Plastičari vs. peradari

Umjesto pjesničkog uvoda: svečano se zaklinjem da nisam uvoznik pernatih loptica, niti sam dioničar u jednoj od kineskih sweat-shopova gdje se izrađuju loptice, nisam čak ni uzgajivač gusaka ili vlasnik šume plutovnika negdje u Portugalu. To smo riješili pa možemo početi.
opširnije

10.04.2010. - Silvio daj napokon odrasti!

Moć snova ili-ti sposobnost maštanja nije za ljude koji su stalno zabrinuti, traže odobravanje i kupuju tuđe životne modele. Mašta je najveća vrijednost koju dijete ima. Zašto ljudi žele ubiti dijete u vama?. "Daj napokon odrasti?";obično vam to kažu ljudi kad vas žele poniziti, umanjiti, povrijediti... biti dijete što je tu loše, kakav bi to čovjek trebao biti, koja je poruka?
opširnije

17.03.2010. - Mislite pozitivno!

Iva je dio ekipe stvorene oko badminton kluba "VG"; ekipe koja je stalni gost "Badminton petka". Radi u kontroli leta a šef joj je nama svima poznati Tomislav Barta; tata Karla Barte nekad člana BK"Zagreb Maksimir". Vjerujem da će uskoro cijela kontrola leta igrati badminton...
opširnije

14.02.2010. - Ulicama Velike Gorice

Nemojte se čuditi ako vidite djecu kako lupaju lopticu u svakom čošku i ulici grada. Svi već znaju da se nešto dešava u Gorici i svi se već žele okušati u badmintonskoj brzini. Okupila se ekipa iz iste ulice, ekipa malih velikogoričana i cijelu priču devet godišnji Filip htio je podjeliti sa nama.
opširnije

30.12.2009. – Božićni turnir u Novom Čiču

Zahvaljujući velikoj mašti, volji i duhu mojeg starog-novog Silvija Jurčića skupila se ekipa s kojom sam počela trenirati od devete godine života. Godine su se nizale, treneri su se mijenjali, dolazile su nove pobjede i nizali se porazi…Bez obzira na sve to, ekipa iz BK Zagreb Maksimir još uvijek je u nekim svojim dijelovima jedinstvena.
opširnije

14.12.2009. - Božićna priča

Pacifist, avangarda, ateist, moreplovac, ex badmintonista, anarhista, rockabilly... a sada tata blizanki... živi život i pun je fantastičnih priča koje su na granici bajke, ali bajka je njegov život tako da smo bliže istini... kratak je opis osobe, a ono što ću vam napisati je kolaž priča i pričica, opis osobe koja ne vidi granice...
opširnije

21.07.2009. - Badminton na amaterski način

Svi koji igraju badminton neko vrijeme sa istim ljudima počinju razmišljati kako je njihova igra iznad prosječna za rekrativce i kako „svakog dana u svakom pogledu sve više napreduju“. Na tragu tog razmišljanja nekolicina nas došla je do ideje kako bi cijelu teoriju trebalo isprobati u praksi i vidjeti do kuda seže rekreativni badminton u Hrvata: koliko ljudi napucava pernatu ili plastičnu lopticu, koliko često, koji je nivo igre prosječnog igrača, gdje najčešće igraju, tko su ti ljudi uopće i koliko ih je? I tako je sve počelo spontano i naglo, nenadano i posve nambiciono na jednoj nedjeljnoj kavi rodila se ideja o okupljanju badmintonaša rekreativaca. 

opširnije

09.06.2009. - Alma Prica i "Polusan"

Noć još nije pala, žurim se da stignem na promociju romana Ratka Cvetnića "Polusan", ali ko i uvijek kasnim. Nije me išlo taj dan, nisam platio dva računa za mobitel (zabranjeni su mi odlazni pozivi) tako da automatski nisam mogao platiti ni parking. Pomalo sam nervozan ušetao u Ilicu 49 i pivnicu "Medvedgrad". Prije je na tom mjestu bila birtija ili restoran "Plitvice" nisam uspio uloviti. Ratko je kratko u predstavljanju romana rekao:"Mjesto sa kariranim stolnjacima." Sva sreća da takva mjesta još uvijek postoje, naše je definitivno bilo "Jordanovački vuglec" u Petrovoj. Pravo mjesto za promociju romana "Polusan" gdje je i centralno mjesto radnje, a opisuje se Zagreb krajem 80-ih kada se stari socijalistički sistem kao trulež raspadao, a stvarao se novi; "zna se" ili "znamo se" sustav vrijednosti..
opširnije

19.05.2009. - Mao Hong za badminton caffe

Mao Hong ili Hugo, trener je iz Kine (Shanghai) koji već par godina radi za BK "Madvedgrad" i za selekciju Zagreba. Pet godina bio je trener u francuskoj reprezentaciji, a kao igrač kineski reprezentativac u muškim parovim; kratko je odgovorio na par mojih pitanja:
For first; your badminton trip till now; when you start; how much (hours) you train per day when you where in the best form; why you stop; what are the differences between Europe and Asia, and Indonesia and China; what do you think about Franch badminton; why China was so good with Li Yongbo, whats happening now in China; and for the end which way Croatia need to choose to be better despite that we are not rich, organization is a big problem, badminton is a small sport in Croatia and so... if you have something to add, shoot!
opširnije

28.04.2009. - Kako je počeo badminton u mom selu

U ono je vrijeme najmodernija trgovina u Brežicama bila Market, baš preko puta zgrade u kojoj smo živjeli. Jednog su dana dobili vrlo jeftine komplete za badminton, made in DDR.

opširnije

25.04.2009. - Badminton iliti mlaćenje praznog perja (siječanj 1994)

Badminton. Što je – možda sport, podvrsta filmova strave ili neko egzotično jelo? Odgovoriti na taj upit vjerovatno je lakše nego li na prastare nepoznanice tipa: smisao života, inflacija ili pak kuda idu divlje svinje?!

opširnije

22.04.2009. - Pišem knjigu kad ono stranica...

U početku nisam odredio naslov, pa je krenulo lagano « riječ urednika», ili «krize nema ona je samo u glavama»,  ili « č ć dž đ ije je – nemojte suditi ljude samo po tome» - ovo mi se sviđa, «krivi put», «crni karton» i ... da da  « s Krešom do penzije» itd itd...

opširnije

20.04.2009. - Kako je spašen badminton

Aljoša Rovan moj dugogodišnji prijatelj iz Brežica kraj Zagreba dao si je truda i u par rečenica je opisao probleme badmintona. Treba mu vjerovati jer pravi je sportaš, odbojka mu je prvi ili drugi sport, badminton tu negdje, atletika pri ruci, ja mu vjerujem i drago mi je da je u badminton caffe-u, iako mu je čaj draži. Zagrebačka čajanka mogao bi biti drugi naslov. opširnije

17.04.2009. - Početak rada kluba

Badminton se u Zagrebu i Hrvatskoj proširio kao popularna igra krajem pedesetih godina – kad je ušao u program Radničkih sportskih igara, popularnog rekreativnog natjecanja radnih kolektiva. No, iako kao rekreacija i obiteljska izletnička razonoda postaje veoma popularan, osobito među djecom, sve do 1989. godine badminton u Hrvatskoj ne uspijeva postići neki organiziraniji oblik premda je pokušaja bilo.
opširnije

1

1



579716-EPP-1-2016-1-HU-SPO-SSCP
https://hr.badmintonplus.eu/
Upitnik o badmintonu

Izdvojeno

Multimedija

Erste Bank Medo Štedo